Svaka vrsta voća ima svoju sezonu, svoje sorte i svoja mesta gde raste najbolje. Maline se ne mogu zameniti kupinama ni po ukusu ni po nameni — a pravi ljubitelji voćnih prerađevina to dobro znaju. Ovde možete pronaći lokalne proizvođače i saznati više o karakteristikama pojedinih vrsta domaćeg voća.
Dostupno kod 4 proizvođača na dinja.rs
Cene sezonskog voća variraju zavisno od vrste, regiona i berbe. Maline i kupine kao izvozno orijentisano voće imaju stabilniji cenovni opseg tokom sezone, dok su jagode i šljive osetljivije na godišnje variranje roda. Direktna kupovina od proizvođača je obično povoljnija od pijačnih cena, posebno za veće količine.
↗Tržišne cene voća — STIPS Ministarstvo poljoprivrede SrbijeSezona domaćeg voća počinje u maju jagodama i završava se kasno u jesen šljivama i jabukama. Svaka vrsta ima prozor od nekoliko nedelja kada je na vrhuncu — i tada direktna kupovina od proizvođača ima najviše smisla. Van tog prozora, nema svežeg.
Jagode otvaraju voćarsku sezonu — u povoljnim godinama, već krajem aprila na jugu Srbije. Klasična sezona traje od maja do juna, a neke sorte s ponovljenim plodonošenjem daju drugi rod i u avgustu. Kao voće s kratkim rokom trajanja, jagode su idealne za direktnu kupovinu — u prodavnici su često ubrane pre pune zrelosti.
Maline dozrijevaju od juna, kupine nešto kasnije — od jula do oktobra. Obe vrste su u Srbiji dominantno izvozne kulture, ali na malim gazdinstvima se i dalje prodaju svežom ponudom ili kao domaći džem, sok i zamrznuto. Razlika je jasna: malina je mekša i kraćeg roka, kupina je čvršća i podnosi i duži transport.
Trešnja i višnja su različite voćke — ne samo po ukusu nego i po primeni. Trešnja se jede sveža, višnja ide u preradu. Sezona obe traje od maja do jula, zavisno od sorte i lokaliteta. Rana sorta trešnje Burlat stiže već u maju; kasne sorte višnje poput Marele daju rod sve do jula.
Šljiva je najprisutnije voćno stablo u srpskim domaćinstvima. Sezona traje od jula do septembra, zavisno od sorte. Požegača je najzastupljenija sorta za rakiju i slatko; Čačanska Lepotica i Stanley su izvozne sorte za sveže plodove. Šljiva nema dug rok trajanja u svežem stanju — posle berbe treba da stigne brzo do kupca.
Gajene borovnice i šumske borovnice nisu ista vrsta, ali se na tržištu često mešaju. Gajene borovnice su krupnije, nežnijeg ukusa; šumska borovnica je sitnija, tamnija i jačeg ukusa. Sezona gajenih traje od juna do septembra, šumske se beru u avgustu i septembru.
Breskve i kajsije imaju najkraću sezonu od svakog domaćeg voća — svega tri do četiri nedelje. Kajsija stiže prva, u junu i julu; breskva dominira julom i avgustom. Obe voćke su izrazito osetljive na transport i brzo prezrijevaju, pa su idealne za direktnu kupovinu od proizvođača u roku od dan-dva od berbe.
Jabuka i kruška zatvaraju domaću voćarsku sezonu. Rane sorte jabuka (Gala, Idared) stižu u avgustu, a kasne (Jonagold, Zlatni Delišes) ostaju na stablu do oktobra. Jabuka je jedina domaća vrsta voća koja se može čuvati mesecima bez zamrzavanja — u tamnom i hladnom prostoru izdrži do proleća.
Bobičasto voće podnosi zamrzavanje bez blanširanja — dovoljno je da bude suvo i rasuto na tacni pre stavljanja u zamrzivač. Džem, kompot i voćni sok su klasični načini konzervisanja za voće koje ne može da se čuva sveže. Zamrzavanjem se zadržava nutritivna vrednost bliska svežem, dok termička obrada za džem razgrađuje deo vitamina C.