Nema dvorišta u centralnoj Srbiji bez barem jednog stabla šljive. Šljiva je vezana za srpsku kulturu na način koji premašuje prehranu — ona je sinonim za rakiju, slatko, zimnicu i jesen. Kupovina svežih šljiva direktno od proizvođača znači pristup sortama koje se retko nalaze u prodavnicama — pre svega tradicionalnoj Požegači.
Srbija je jedan od najvećih svetskih proizvođača šljiva, sa zasadima raspoređenim po celoj zemlji ali posebno gustim u centralnoj i zapadnoj Srbiji. Sezona traje od jula do septembra, zavisno od sorte. Požegača, najtradicionalnije srpsko stablo šljive, dozreva u avgustu i septembru — i najviše se koristi za rakiju i slatko. Svežu šljivu za jelo nude uglavnom sorte Čačanska Lepotica, Stanley i Čačanska Rodna.
Šljiva nije samo voće — ona je osnova srpske rakije (šljivovice), domaćeg džema (slatka od šljiva), zimnice (kisela šljiva) i sušenog voća (suva šljiva). Svaka od ovih namena zahteva drugačiju sortu i stepen zrelosti. Proizvođač koji prodaje šljive direktno može da savetuje o nameni i preporuči pravu sortu za svaki recept.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Sezona berbe | Jul–septembar (zavisno od sorte) |
| Boja ploda | Plavo-ljubičasta do tamnocrvena |
| Ukus | Slatko do kiselo-slatko |
| Prosečna masa ploda | 15–60 g |
| Popularne sorte | Požegača, Čačanska Lepotica, Stanley, Čačanska Rodna |
| Energetska vrednost | 46 kcal / 100 g |
| Ugljeni hidrati | 11,4 g / 100 g |
| Prehrambena vlakna | 1,4 g / 100 g |
| Vitamin C | 9,5 mg / 100 g |
| Kalijum | 157 mg / 100 g |
| Čuvanje sveže | 3–5 dana u frižideru |
| Zamrzavanje | Prepolovljeno, bez koštice, do 12 meseci |
Svaka šljiva nije ista, i to nije pitanje ukusa nego namene. Požegača je manja, sitnija šljiva s visokim sadržajem šećera i relativno meke teksture — idealna za rakiju i slatko, jer njen šećer lako fermentuje. Čačanska Lepotica je krupna, čvrsta sorta stvorena upravo za sveže tržište — podnosi transport i ima duži rok trajanja od Požegače. Stanley je američka sorta prisutna na srpskim gazdinstvima još od 60-ih — krupna, tamno plava, odlična i sveža i za preradu.
Kombinacija klime, tla i dugotrajne tradicije uzgoja daju srpskoj šljivi poseban položaj u svetskoj produkciji. Šumadija, Čačak, Valjevo, Ivanjica i okolina Osečine imaju gustinu zasada šljive kakva se retko viđa. Čačak je posebno važan — tamo su selekcijom nastale sorte Čačanska Lepotica, Čačanska Rodna i Čačanska Bestrna, što govori o tradiciji voćarskog oplemenjivanja u tom gradu. Srbija godišnje proizvede više od 400.000 tona šljiva — više od Kine i SAD po glavi stanovnika.
Kvalitet šljivovice počinje sa sortom i trenutkom berbe. Požegača se bere potpuno zrela, čak i prezrela — tada ima najviše šećera i daje rakiju najizrazitijeg ukusa. Prerana berba daje niži sadržaj alkohola i slabiju aromu. Trulo voće ne sme ući u preradu jer unosi loše arome. Za rakiju je potrebno oko 8–10 kg šljiva da bi se dobio litar šljivovice od 40 stepeni.
Šljiva je jedna od najsvestranije iskorišćenih voćki u srpskoj kuhinji: - Sveža: jede se kao desert ili uz sireve - Rakija (šljivovica): od potpuno zrele Požegače, nacionalno piće - Slatko: celim plodovima ili kao džem u gustom sirupu - Džem: odlično se gelira, bogat ukus - Suva šljiva: zimnica, čuva se mesecima - Kisela šljiva: fermentovana zimnica
Sveže šljive se čuvaju 3–5 dana u frižideru. Voće koje je namenjeno preradi može se ostaviti da se dodatno omekša na sobnoj temperaturi. Za zamrzavanje: šljive se prepolove, ukloni se koštica i rasporede u jednom sloju. Zamrznuto se čuva do 12 meseci. Šljiva se može i sušiti — na suncu ili u pušnici — čime nastaje suva šljiva, koja se čuva mesecima bez hlađenja.