Srbija je zemlja sa dubokom tradicijom prerade mleka, gde se recepture prenose generacijama. Od vojvođanskih ravnica do visokih planinskih pašnjaka Zlatibora, Kopaonika i Stare planine, svaki region nudi unikatne mlečne proizvode. Kvalitet domaćeg mleka, sira i kajmaka direktno zavisi od slobodne ispaše, nadmorske visine i godišnjeg doba, što rezultira ukusom koji je nemoguće pronaći u masovnoj industrijskoj proizvodnji.
Dostupno kod 6 proizvođača na dinja.rs
Kada kupujete direktno od malih proizvođača, dobijate proizvod koji je "živ" i koji nije prošao industrijsku preradu. Domaći jogurt i kiselo mleko svoju gustinu duguju isključivo kvalitetu sirovine i prirodnoj fermentaciji, a ne skrobu ili želatinu. Domaće mleko se ne "obira" — sav kajmak i dragoceni vitamini ostaju u proizvodu. Ukus i boja variraju sezonski: leti su žući zbog sveže trave bogate beta-karotenom, zimi svetliji.
Najzastupljenija vrsta sira u Srbiji — kravlji, ovčiji ili kozji. Čuva se u slanom rastvoru koji ga konzerviše i daje čvrstinu.
Sjenički sir (posebno ovčiji) je jedan od retkih proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom. Njegova tajna je u specifičnoj flori Peštera kojom se stoka hrani na preko 1.000 metara nadmorske visine. Snežno bele boje, bez kore, sa mirisom planinskih pašnjaka. Pravi sjenički sir mora da odleži u drvenim kacama najmanje 60 dana kako bi postigao svoju punu zrelost.
Kajmak nastaje strpljivim skidanjem masnog sloja sa kuvanog mleka.
Ovčije mleko ima viši sadržaj masti i proteina od kravljeg — sir od njega je čvršći, masniji i jačeg ukusa. Posebno cenjen u planinskim krajevima Srbije gde ima duge tradicije uzgoja ovaca. Boja je bela do blago žućkasta.
Poznat po lakšoj svarljivosti i specifičnom "oštrom" ukusu koji potiče od kratkolančanih masnih kiselina. Često se čuva u salamuri ili ulju sa začinskim biljem — prepoznatljiv čak i pri slepom testiranju.
Domaće kiselo mleko nastaje spontanom fermentacijom uz domaću kulturu i toliko je gusto da se može seći nožem. Jogurt se pravi uz specifične bakterijske kulture (Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus) — bez dodataka za zgušnjavanje i pun izvornog ukusa mleka.
Domaći maslac ima intenzivno žutu boju i miriše na livadu, pravi se mućkanjem pavlake dok se mlečna mast ne odvoji od surutke. Domaća pavlaka ima znatno viši procenat masti od industrijske i koristi se u kuhinji ili jede uz hleb i meso.