Kupus je jedna od najstarijih i najvažnijih povrtarskih kultura u našoj tradiciji. Zbog svoje izuzetne otpornosti, niske kalorične vrednosti i bogatstva zaštitnih materija, kupus se smatra nezaobilaznom namirnicom u svakodnevnoj ishrani, naročito tokom zimskih meseci. Ovo lisnato povrće je poznato po svojoj svestranosti — od svežih salata koje pucaju od zdravlja, preko tradicionalnih variva, do procesa prirodne fermentacije (kiseljenja) kojim se dobija super-namirnica bogata probioticima.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Energetska vrednost | 25 kcal |
| Proteini | 1.3g |
| Masti | 0.1g |
| Ugljeni hidrati | 5.8g |
| Dijetalna vlakna | 2.5g |
| Vitamin C | 36mg |
| Vitamin K | 76µg |
| Kalcijum | 40mg |
Beli kupus je najzastupljenija sorta na našim prostorima. Karakterišu ga čvrste, zbijene glavice i bledo-zeleni listovi. Letnje sorte su mekše i idealne za osvežavajuće salate, dok su jesenje sorte (poput čuvenog futoškog kupusa) poznate po tankim i elastičnim listovima, što ih čini savršenim za kiseljenje i pripremu sarme.
Crveni kupus se odlikuje intenzivnom ljubičastom bojom i nešto tvrđom strukturom listova u odnosu na beli. Njegova boja potiče od antocijanina, moćnih antioksidanasa. Ima nešto pikantniji ukus i najčešće se koristi sirov u salatama ili kao dinstani prilog uz pečenja, gde termičkom obradom razvija specifičnu slatkoću.
Iako blizak rođak, kelj se prepoznaje po tamnozelenim, naboranim listovima i izraženijem, zemljastom ukusu. Otporniji je na niske temperature i idealan je za pripremu gustih čorbi i variva jer zadržava svoju teksturu čak i nakon dužeg kuvanja.
Kupus nije samo hrana, već se u narodnoj medicini vekovima koristi kao lek za razne tegobe.