Čičoka je jedna od onih biljaka koje priroda daruje u najhladnijim mesecima. Poznata po svojoj otpornosti i specifičnom slatkom ukusu, ona predstavlja pravi kulinarski i nutritivni dragulj. Čičoka se bere tek posle prvog mraza — hladan vazduh pokreće prirodni hemijski proces konvertovanja inulina u fruktozu, što korenima daje karakterističnu slatkoću.
Iako je reč o biljci koja se gaji izuzetno jednostavno, ona nosi titulu "invazivne lepotice". Jednom kada je posadite u svojoj bašti, čičoka će se vraćati iz tla godinama, čak i ako odlučite da je više ne gajite. Njena vitalnost i sposobnost regeneracije iz najmanjeg fragmenta korena čine je fascinantnom vrstom koja dominira prostorom.
Često se u narodu sreće naziv "jerusalimska artičoka", što može dovesti do prilične zabune. Naziv "Jerusalem" zapravo je nastao pogrešnim izgovorom italijanske reči *girasole* (suncokret), jer čičoka pripada istoj porodici kao i suncokret. Čičoka je korenasta biljka — gomolj koji raste ispod zemlje. Sa druge strane, artičoka (Cynara cardunculus) je mediteranska biljka kod koje se konzumira cvetni pupoljak pre nego što se otvori. Jedina prava sličnost između ove dve biljke je visok sadržaj inulina, polisaharida koji igra ključnu ulogu u ljudskoj probavi.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Latinsko ime | Helianthus tuberosus |
| Narodna imena | Zemljana kruška, divlji krompir, jerusalimska artičoka |
| Porodica | Asteraceae (glavočike) |
| Sezona berbe | Oktobar — mart (posle prvog mraza) |
| Aktivna supstanca | Inulin (prebiotičko vlakno) |
| Energetska vrednost | oko 73 kcal/100g |
| Glikemijski indeks | Nizak (ispod 35) |
| Kalijum | ~429 mg/100g (više nego u banani) |
| Poreklo | Severna Amerika |
Čičoka je prava riznica minerala i specifičnih vlakana. Zbog svog sastava, često se preporučuje kao alternativa krompiru, naročito u dijetalnoj ishrani. Za razliku od krompira koji skladišti skrob, čičoka skladišti inulin — ovo vlakno ljudski organizam ne može da metaboliše u tankom crevu, pa ono nepromenjeno stiže do debelog creva gde služi kao hrana "dobrim" bakterijama (probioticima). Zahvaljujući niskom glikemijskom indeksu, čičoka ne izaziva nagle skokove glukoze, što je čini interesantnom za osobe koje prate nivo šećera u krvi. Sadrži i značajne količine kalijuma (~429 mg/100g), što je više nego u banani, kao i gvožđe i fosfor. Čičoku treba koristiti kao deo uravnotežene ishrane — ona nije zamena za medicinsku terapiju.
Fenomen koji se u svetu naziva "Jerusalem artichoke effect" odnosi se na gasove i nadutost nakon konzumacije. To se dešava jer inulin fermentira u debelom crevu uz pomoć bakterija, što stvara gasove. Iako nije opasno, može biti neprijatno. Postoji nekoliko načina da se smanji ovaj efekat: postepeno uvođenje u ishranu (počnite sa malim količinama kako bi se crevna flora prilagodila), duže pečenje ili kuvanje (razlaže deo inulina u prostije šećere), blanširanje i prosipanje vode pre dalje pripreme, i kombinovanje sa aromatičnim bilkama poput kima, đumbira ili komorača koji olakšavaju varenje.
Čičoka je kulinarski kameleon. Njen ukus podseća na kombinaciju lešnika, artičoke i krompira, sa blagom dozom slatkoće (često opisivan kao "jagnje iz zemlje").
Naseckana na tanke listiće, savršen je dodatak salatama — prelivena ekstra devičanskim maslinovim uljem, limunom i prstohvatom soli, zadržava svoju hrskavu teksturu.
Kada se nareže na komade i peče na 180°C, karamelizuje se — postaje mekana, kremasta i intenzivno slatka. Ovo je možda i najukusniji način pripreme.
Dodavanjem čičoke u jesenje čorbe dobijate bogatu, baršunastu teksturu bez potrebe za dodavanjem pavlake ili brašna.
Tanko narezana i ispečena na 190°C sa malo soli, čičoka postaje hrskava grickalica — mnogo zdravija alternativa klasičnom čipsu od krompira.
Čičoka ima tanju kožu od krompira i brže gubi vlagu. Važno je napomenuti da se zamrzavanje sirove čičoke ne preporučuje jer inulin kristalizuje i menja joj teksturu.
Ako imate sunčano mesto u bašti, čičoka će tamo uživati. Sadi se u proleće ili jesen na dubinu od oko 5–10 cm, sa razmakom od ~30 cm između biljaka. Biljka raste visoko, često preko 2 metra, i krase je prelepi žuti cvetovi. Prinos je odličan — od jedne tuberozne strukture može doći 30–50 novih komada po sezoni. Zbog njene invazivnosti, sadi se u ograđenim lejama. Jednom posađena, čičoka se vraća iz tla godinama — čak i mali fragmenti daju novu biljku.