Med od uljane repice je prolećni monoflorni med koji kristališe brže od bilo kog drugog domaćeg meda — ponekad već za 5 do 10 dana od vrcanja. Kremasto bela boja i blag ukus sa diskretnim vegetabilnim prizvukom čine ga prepoznatljivim na prvi pogled. Prati ga predrasuda o "industrijskom bezukusnom medu" — ta ocena ne stoji: kristalisani med od uljane repice ima specifičan kremast ukus i jedan od bogatijih vitaminskih profila od svih sortnih medova, zahvaljujući karakteristikama polena biljke Brassica napus.
Uljana repica cveta u aprilu i maju, kada u vojvođanskim ravnicama malo koja druga medonosna biljka ima nektara. Pčele nemaju gde da idu osim na repičina polja — što ovu sortu svrstava među najčistije monoflorni medove u Srbiji. Pčelari imaju poseban izazov sa ovom pašom: ako se med ne izvrca odmah po završetku cvetanja, stvrdne se direktno u saću i postaje neupotrebljiv. Zato je svež repičin med na tržištu kratak gost.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Energetska vrednost | oko 1.370 kJ / 327 kcal na 100g |
| Ugljeni hidrati | oko 79–81 g/100g |
| Glukoza | oko 40–45% |
| Fruktoza | oko 28–32% |
| Voda | 16–18% |
| Proteini | oko 0,3 g/100g |
| Masti | tragovi |
| Boja (svež) | Skoro bela do bledo kremasta |
| Kristalizacija | Ekstremno brza — često 5 do 10 dana od vrcanja |
| Vitamini | B1, B2, B3, B5, vitamin C, vitamin E |
| Minerali | Kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor |
Med od uljane repice nastaje kada pčele skupljaju nektar isključivo sa cvetova uljane repice (Brassica napus) — jednogodišnje biljke sa žutim cvetovima koja cveta masovno u rano proleće. Zbog ogromnih površina pod repičinim usevima, ovaj med spada u red najčistijih monoflornih varijanti. Svež med je skoro bezbojne do bledo kremaste nijanse, blagog ukusa sa diskretnim biljnim prizvukom. Ono što ga odmah izdvaja od svih ostalih sorti: kristališe za svega 5 do 10 dana od vrcanja — brže od svakog drugog domaćeg meda — i dobija karakterističan kremasto beli izgled poput omekšalog margarina.
Repica cveta u aprilu i maju — periodu kada je većina medonosnih biljaka još uvek u miru. U vojvođanskim ravnicama, gde se prostiru hiljade hektara repičinih polja, pčelama u tom trenutku praktično ne postoji drugi izvor nektara. Rezultat je med sa izuzetno visokim procentom repičinog polena koji se jasno potvrđuje mikroskopskom analizom. Čistija paša od ove gotovo da nije moguća.
Med od uljane repice ima izuzetno visok udeo glukoze (40–45%) u odnosu na fruktozu. Glukoza je šećer koji kristališe, a što je veći njen udeo — kristalizacija je brža i sitniji su kristali. Sitni kristali nastali brzom kristalizacijom daju medu finu, kremasto meku teksturu — za razliku od krupnih kristala koji nastaju pri sporijoj kristalizaciji i daju grublju, hrapaviju masu.
Uljana repica (Brassica napus) je dvogodišnja ili jednogodišnja biljka iz porodice kupusnjača. U Srbiji se uzgaja pretežno u Vojvodini i ravničarskim predelima Šumadije kao uljna kultura. Žuti cvetovi privlače pčele obilnim nektarom i polenom karakterističnog hemijskog profila — bogatim vitaminom C i mineralima kao što su kalijum, kalcijum i fosfor. Upravo iz polena potiče specifičan vitaminski profil ovog meda koji ga razlikuje od ostalih sorti.
Paša repice traje kratko — svega dve do tri nedelje u aprilu i maju. Pčelari koji se bave ovom vrstom meda moraju biti potpuno pripremni: ako se med ne izvrca odmah po završetku cvetanja, kristališe direktno u saću i postaje fizički nemoguće izvrcati ga standardnom opremom. Taj žurni ritam vrcanja čini repičin med posebnim i relativno retkim na tržištu u poređenju sa bagremovim ili suncokretovim.
Zbog visokog sadržaja polena i specifičnog vitaminskog profila, med od uljane repice ima dobra nutritivna svojstva pri redovnoj konzumaciji. U pčelarskoj literaturi i narodnoj medicini pominju se sledeća dejstva:
Med je prezasićeni rastvor prirodnih prostih šećera i normalno je da prelazi iz tečnog u čvrsto stanje. Kristalizacija nije znak lošeg kvaliteta — ona je dokaz da med nije pregrejan niti razvodnjen. Med koji ostaje tečan mesecima je veći razlog za sumnju nego onaj koji se zgusnuo.
Teglu stavite u toplu vodu temperature do 40°C i strpljivo čekajte. Nikako ne grejte u mikrotalasnoj pećnici niti na direktnoj vatri — temperatura iznad 40°C razgrađuje enzime i vitamine. Kristalisan med je u ishrani podjednako vredan kao tečan — navikavajte se da ga koristite u kremastoj formi.
Kremasta tekstura repičinog meda otvara načine upotrebe koje drugi medovi ne dozvoljavaju:
Čuvajte u staklenoj posudi sa širokim grlom — repičin med kristališe toliko čvrsto da se iz uske tegle praktično ne može izvaditi kašičicom. Tamno, suvo mesto na sobnoj temperaturi (18–22°C) daje najlepšu kremasto-meku teksturu. Na temperaturama ispod 15°C med postaje tvrđi i teže se maže. Vlaga je jedini pravi neprijatelj — uz pravilno čuvanje med nema praktičnog roka trajanja.